grijanje, održavanje temperature u stambenim i radnim prostorijama upotrebom toplinske energije dobivene izgaranjem goriva ili pretvorbom drugih oblika energije u toplinu. Najstariji način grijanja drvima je iz otvorenog ognjišta ili kamina. Zatvorena ognjišta su razne vrste peći. Kao izvori toplinske energije služe: drvo, ugljen, el. energija, loživo ulje, plin. Proizvodnja topline može biti lokalna, centralna i daljinska. Prema načinu izmjene topline uređaji zagrijavaju putem zračenja topline ili konvekcijom. Kod lokalnoga grijanja toplina se proizvodi u posebnim ložištima odvojeno za svaku prostoriju (kamini, peći – na drvo, ulje, plin, el. struju). Kod centralnoga grijanja toplina se proizvodi u zajedničkoj kotlovnici i odvodi s pomoću prijenosnika topline (voda, zrak, para) u pojedine prostorije. Grijanje parom koristilo se u Engleskoj (1745), a vodom u Francuskoj (1777). Englez Perkins upotrijebio je vrelu vodu (iznad 100 °C) za grijanje. Kod daljinskoga grijanja više zgrada ili čitavo naselje opskrbljuje se toplinom iz središnjeg mjesta. Već je u antici postojao sustav centralnoga grijanja (hipokaustik). U novije vrijeme koristi se Sunčevo zračenje i nuklearna energija za grijanje.