guru (sanskrt.) 1. Jedan od prvih 10 vođa sičke religije u sjev. Indiji. Sikhi su sljedbenici gurua (duhovnog vođe ili učitelja). Prvi guru Nanak ustanovio je praksu imenovanja svojega nasljednika prije svoje smrti 1539, i od vremena Ram Dasa gurui dolaze iz jedne obitelji. Nanak je istaknuo mistični prijenos osobnosti gurua iz jedne osobe na drugu i mnogi njegovi sljedbenici uzimali su kao pseudonim ime Nanak. Od pacifista prešli su u militantnu sektu, pa je uloga gurua uzela maha i u voj. području. Deseti i posljednji guru, Gobind Singh, prije svoje smrti 1708. objavio je kraj nasljeđivanja gurua. Otada se religiozni autoritet gurua zasniva na pripadanju posvećenim tekstovima, dok je svjetovni autoritet ostavljen izboru u sičkoj zajednici. Sički gurui: l. Nanak (u. 1539), osnovao novu religiju nastojeći povezati najbolje značajke hinduizma i islama; 2. Angad (1539–1552), razvio → gurmukhi – pismo za ispisivanje sičkih svetih knjiga; 3. Amar Das (1552–1574); 4. Ram Das (1574–1581), osnivač grada Amritsara; 5. Arjun (1581–1606), sin Rama Dasa, graditelj Harimandira (zlatnog hrama), najpoznatijeg mjesta u koje hodočaste Sikhi; 6. Hargobind (1606–1644), Arjunov sin; 7. Har Rai (1644–1661), Hargobindov unuk; 8. Har Krishen (1661–1664), sin Hara Raia, umro od kozica u dobi od osam godina; 9. Tehg Bahadur (1664–1675), Hargobindov sin; 10. Gobind Rai (1675–1708), utemeljio bratstvo Khalsa. 2. pren Vođa, autoritet, najveći znalac neke struke, umijeća i sl.