 |
|
| Službeni naziv: | Republika Gvineja, République de Guinée |
| Površina: | 245 857 km2 |
| Stanovništvo | (procjena 2001): 7 580 000 (31 stanovnika/km2 ); 31% gradsko |
| Glavni grad | Conakry 1 851 800 stanovnika (procjena 2004) |
| Upravna podjela | 4 nadregije i 30 regija i distrikt gl. grada |
| Službeni jezik | francuski |
| Valuta | gvinejski franak = 100 kaurija (cauri) |
Gvineja, država u zap. Africi, graniči s Gvinejom Bisau na SZ, Senegalom na S, Malijem na SI, Obalom Bjelokosti na I, Liberijom i Sijera Leoneom na J. Na Z izlazi na Atlantski ocean; 320 km morske obale.
Prirodna obilježja
Conakry
U prirodnogeografskom smislu izdvajaju se četiri gl. područja. Donja ili Primorska Gvineja (Guinée Maritime) sastoji se od razvedene obale s brojnim lagunama, rijasima i močvarama mangrova, i od pjeskovite, blago valovite priobalne ravnice, široke 50–80 km. Prema unutrašnjosti dosta naglo prelazi u Sr. Gvineju (Moyene Guinée) ili Fouta Djallon, stari ravnjak vis. 900–1500 m. Građen je većinom od pješčenjaka, ispresijecan duboko urezanim dolinama i uzvisinama građenima od magmatskih stijena (ostatak nekadašnjeg vulkanizma). Treća je cjelina Gornja Gvineja (Haute Guinée), savanska visoravan građena od granita, gnajsa i škriljevaca, prosj. vis. o. 300 m. Prostire se uz gornji tok r. Nigera i blago je nagnuta prema SI. Na krajnjem JI nalazi se Šumska Gvineja (Guinée Forestière), vlažno trop. područje s najvišim vrhom Gvineje, Monts Nimbom, 1752 m. Klima je trop. s kišnim (travanj–listopad) i sušnim razdobljem. Priobalje i padine Fouta Djallona primaju godišnje 3000–4000 mm padalina, najviše u lipnju zbog položaja intertropske konvergencije. Prema unutrašnjosti količina padalina smanjuje se od 2500 mm u Sr. G. na 1500 u Gornjoj G., dok je na JI ponovno 2500– 3000 mm padalina. U priobalju su sr. temp. cijele godine između 25 i 28 °C; u gorskom području Fouta Djallona temp. može noću pasti na 10 °C, a u Gornjoj G. tijekom sušnog razdoblja (harmatan iz Sahare) redovito premašuje 40 °C. Duž obale i u poplavnim riječnim nizinama rastu šume mangrova; unutrašnjost je ugl. pod savanom, većinom vlažnom, i s više drveća, a samo na SI suhom. Veća područja trop. kišne šume samo su na JI zemlje. Pod šumama je oko četvrtina površine. Tri gl. rijeke zap. Afrike – Niger, Senegal i Gambija – izviru u području Fouta Djallona i sa svojim pritocima odvodnjavaju više od pol. teritorija Gvineje. Ovdje izvire i nekoliko manjih rijeka: Fatala, Konkouré i Kolenté, koje otječu izravno u Atlantski ocean.
Stanovništvo
Kao i u drugim afr. državama, stanovništvo G. etnički je složeno, a većina naroda i etničkih skupina pripada sudanskim crncima. Najbrojniji među 7,5 mil. st. su Fulani (Fulbe), koji pretežno naseljavaju područje Fouta Djallon. Pripadnici grupe Mandingo (32%) žive ugl. u Gornjoj G. Priobalje pretežno naseljavaju Susu (18%), a u Šumskoj G. žive Kissi, Loma, Kpelle i dr. Služb. jezik je francuski, a domaći jezici pojedinih naroda u širokoj su uporabi. Gustoća naseljenosti od 30-ak st./km2 ne oscilira bitno, nešto je slabije naseljeno područje Gornje G. To je stoga što većina st. (o. 70%) još živi u ruralnim naseljima, a izrazitija urbanizacija (uz migracije prema gradovima) nov je proces. Najveći je gl. grad Conakry (1 851 800 st.), u kojem živi više od dvije trećine grad. stanovništva. Ostali veći gradovi: N’zérékoré (122 100 st.), Kankan (113 900 st.), Kindia (108 000 st.), Mamou (94 300 st.), Siguiri (92 900 st), Labé (89 200 st.). Porast stanovništva razmjerno je brz, o. 25‰ godišnje (prosj. 1980–2001). Prir. porast također je brz, a rezultat je vrlo visoke stope rodnosti, preko 40‰, i dosta visoke smrtnosti (o. 15‰). Iako je u zemlji o. 200 000 izbjeglica iz susjednih zemalja, migracijska bilanca je negativna. Emigracija je (posebice radno aktivno muško st.) bila vrlo izražena 1970-ih i poč. 1980-ih, što je ostavilo traga na dobnoj i spolnoj strukturi. Očekivano trajanje života je nisko, na afr. razini, 43 g. za muškarce i 47 g. za žene. Posljedično, u dobnoj strukturi puno je mladog st.: mlađih od 15 g. je 44%, a starijih od 65 g. samo 3%. O nisku standardu svjedoči stopa smrtnosti dojenčadi (> 90‰). U religijskoj strukturi prevladavaju muslimani (85%), o. 8% su kršćani, a ostatak pripada tradic. vjerovanjima. Školovanje je besplatno i službeno obvezno u dobi 7–12 godina, ali školu pohađa manje od pol. djece. Stopa nepismenosti vrlo je visoka, o. 60%, a među ženama gotovo 75%.
Gospodarstvo
Usprkos određenim prir. resursima, G. spada u izrazito nerazvijene zemlje. Među gl. razlozima za takvo stanje jesu dugogodišnja neuspješna socijalist. vlast nakon osamostaljenja, slaba obrazovna struktura stanovništva, česti sukobi i veliki troškovi za oružje, prav. neuređenost i posljedično nepovjerenje investitora. Uz stranu financ. pomoć inflacija je posljednjih godina smanjena, a smirivanjem sukoba popravlja se sigurnosna situacija. BNP nešto je veći od 400 USD/st. i velikim se dijelom ostvaruje u primarnom i sekundarnom sektoru. Poljoprivreda zapošljava o. 80% stanovništva, ali usprkos tome ne proizvodi se dovoljno hrane za vlastite potrebe. Prevladavaju mali posjedi sa svaštarskom proizvodnjom, još je raširena paljevinska poljoprivreda što uzrokuje mnoge ekol. probleme (erozija). Poljoprivr. reforme sa zadružnim dobrima tijekom 1970-ih nisu dale rezultate. Gl. poljoprivr. kulture: riža, kasava, kukuruz, krumpir i drugo povrće, voće. Od stoke uzgaja se perad i nešto koza, a stočarstvo je razvijenije samo na području Fouta Djallona (goveda, ovce). Od komerc. kultura najznačajnije su kava (ali u opadanju), kikiriki, palmine sjemenke, banane, ananas. Značenje šumarstva je ispod potencijala, ponajviše zbog slaba prom. sustava i nedostatka kapitala. Komerc. ribarstvo, uz strane investicije (SAD, Francuska, Japan), u porastu je. Gl. prir. resurs je boksit – G. raspolaže s oko 30% svj. pričuva, a danas je 2. svj. proizvođač boksita (13% svj. proizvodnje). Važni su još dijamanti (11. u svijetu), željezna ruda i zlato. Od energetskih izvora najvažnija je hidroenergija (puno padalina, strmi padovi) koja je tek djelomično iskorištena. G. daje više od pol. proizvodnje el. energije i ugl. je vezana za preradu boksita. To je najvažnija industr. grana, a donekle su razvijene još i laka prerađivačka, drvna i prehr., koja je suočena s manjkom sirovina. Boksit i glinica gl. su izvozni proizvodi, daju 2/3 vrijednosti izvoza. Izvoze se još dijamanti, zlato, kava i drugi poljoprivr. proizvodi, te riba. Uvoze se nafta i derivati, strojevi, vozila, tekstil, žitarice i drugi prehr. proizvodi. Gl. partneri: SAD, Francuska, Belgija. Kralježnicu prom. sustava čine cestovna i uskotračna želj. veza Conakryja i Kankana. Ostale dvije pruge izgrađene su prema nalazištima boksita. Manje od 20% cesta je asfaltirano, a stupanj automobilizacije vrlo je nizak. Conakry je glavna luka, u njemu se nalazi i jedini međunarodni aerodrom.
BNP (1999) 3,14 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2001):
poljoprivreda 24%, industrija 38%, usluge 38%
Udio zaposlenih po sektorima (2000):
poljoprivreda 83,8%, ostalo industrija i usluge
Inflacija (1990–2001) 5,1 %/god.
Realan rast gospodarstva (1990–2001) 4,2 %/god.
Uvoz (2002) 670 mil. USD
Izvoz (2002) 835 mil. USD
BNP (1999) 3,14 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2001):
poljoprivreda 24%, industrija 38%, usluge 38%
Udio zaposlenih po sektorima (2000):
poljoprivreda 83,8%, ostalo industrija i usluge
Inflacija (1990–2001) 5,1 %/god.
Realan rast gospodarstva (1990–2001) 4,2 %/god.
Uvoz (2002) 670 mil. USD
Izvoz (2002) 835 mil. USD
Povijest
Od IX–XIII. st. pod vlašću države Gane, u XIII–XIV. države Mali, a od XV–XVII. st. države Songaia. Sred. XV. st. otkrivaju je Portugalci. Prve franc. naseobine iz XVII. st.; učestala kolonizacija u XIX. st. Potkraj XIX. st. područje G. je u sastavu države Malinke vladara Samoryja Touréa. Poč. 1890-ih ustrojena kao kolonija; 1895. uključena u Franc. Zap. Afriku. Današnje granice G. stječe nakon I. svj. rata (ugovori s Liberijom i Vel. Britanijom). Nakon II. svj. rata pokret za neovisnost predvodi → Ahmed Sékou Touré, od 1947. prvak gvinejske sekcije Afr. demokr. okupljanja. Od 1946. G. stječe djelomičnu autonomiju; zemljom je upravljao lokalni guverner uz pomoć savjetodavnog vijeća i birane skupštine; šira samouprava od 1956. God. 1958. S. Touré osniva Demokr. stranku Gvineje koja traži potpunu neovisnost; iste god. G. se proglašava neovisnom republikom, a S. Touré postaje prvi predsjednik. Tjedan dana nakon njegove smrti izvršen je vojni udar, ukinuta je jedina politička stranka (Demokratska stranka) i raspuštena Narodna skupština, a na mjesto predsjednika vojni komitet imenovao je pukovnika → Lansanu Contéa (obnašao predsjedničku dužnost do smrti 2008). Nova vlast najavila je usmjerenje prema političkom pluralizmu, potporu privatnom sektoru i stranim ulaganjima u zemlju. Vojnim udarom potkraj prosinca 2008. na vlast dolazi satnik Moussa Dadis Camara koji je nepunih godinu dana poslije teško ranjen u atentatu pa ga je zamijenio dopredsjednik brigadni general Sékouba Konaté. U prosincu 2010. na predsjedničkim izboirma pobijedio je Alpha Condé, koji je niz godina proveo u oporbi.