Vatikanski kodeks
Vatikanska knjižnica (Biblioteca Apostolica Vaticana), po vrijednosti i rijetkosti građe jedna od najvažnijih knjižnica na svijetu. U njoj se nalazi kult. blago mnogih zemalja, među njima i Hrvatske. Papinska knjižnica postoji u VI. st., značajno povećana u VIII. st., zalaganjem pape Zaharija i preuzimanjem nekih starijih samostanskih knjižnica; u XIV. st. knjižnica zajedno s papinskim dvorom seli u Avignon, a po povratku pape u Rim većina fonda ostaje u Francuskoj. Novu Vatikansku knjižnicu utemeljio je 1450. papa Nikola V. Fond je porastao zahvaljujući papi Sikstu IV., kojega smatraju pravim utemeljiteljem. Fond od o. 3500 sv. podijelio je u manju, privatnu papinu knjižnicu, i veću, otvorenu svećenicima i redovnicima te drugim učenim ljudima; 1475. knjižnica dobiva prvoga knjižničara, tri pomoćnika te knjigovežu; od XVIII. st. prikuplja i neknjižnu građu; značajna numizmatička zbirka. God. 1895. za prefekta knjižnice postavljen je Nijemac Franz Ehrle, koji uređuje katalog, a 1898. organizira međunar. seminar o restauriranju rukopisa. Knjižnica se modernizira 1920, računalni katalog uvodi 1997.
Gospodarstvo