H, h, 1. dvanaesto slovo hrv. abecede, osmo u većini ostalih lat. pisama; bezvučni velarni frikativ. 2. fiz Oznaka mjerne jedinice za jakost magn. polja, henri. 3. kem Simbol za element vodik (hidrogenium). 4. glazb Sedmi ton osnovne dijatonske ljestvice; početni ton H-dur i h-mol ljestvice. Od XIX. st. veliko H je oznaka za H-dur i durski trozvuk na tonu h, a malo h za h-mol i molski trozvuk na tonu h. 5. Međunar. automob. oznaka za Mađarsku (lat. Hungaria). 6. Oznaka za predmetak → hekto- u nazivu decimalnih jedinica. 7. Znak za mjernu jedinicu sat (h od lat. hora). 8. Oznaka za Planckovu konstantu (6,626176 × 10-34 Js).