hajduk (mađ. i tur.), naoružani odmetnik, pripadnik tzv. hajdučkih družina (do o. 30 ljudi) koje su, baveći se ugl. pljačkanjem, napadale trg. karavane ili činile razna druga razbojstva (pljačka sela, oružani prepadi). Nastaju iz srednjovj. razbojništva; u tur. doba poprimaju oblik poluvoj. organizacija te se u službi neke države izravno uključuju u ratna događanja (npr. hajduk Bajo Pivljanin u službi Mletačke Republike u vrijeme Kandijskoga i Morejskoga rata u Dalmaciji i Boki). Poznati su diljem eur. zemalja, sve do Moldavije i Slovačke, a posebnu popularnost stječu među narodima jugoist. Europe, gdje ih se u nar. tradiciji slavi kao nac. junake i protutur. borce. Primjeri hajdučije prisutni su u hrv. krajevima i nakon oslobođenja od tur. vlasti (Čaruga).