Händel, Georg Friedrich, njemački i britanski skladatelj (Halle an der Saale, 23. II. 1685 – London, 14. IV. 1759). Glazbu učio u Halleu, tamo započeo karijeru kao orguljaš, od 1703. u hamburškome opernom kazalištu violinist i čembalist, ovdje su 1705. na scenu postavljene njegove prve opere (Almira, Nero), potkraj 1706. otputovao u Italiju, gdje je u Firenci, Rimu, Napulju i Veneciji stjecao nova iskustva. U Rimu skladao svoj prvi oratorij, u Napulju kantate, a u Veneciji opere koje su ga učinile poznatim u glazbenom svijetu. Godine 1710. postaje dvorski kapelnik u Hannoveru, ali iste godine odlazi u London gdje je kao operni poduzetnik, dirigent i skladatelj, uz nekoliko prekida, djelovao do smrti. Godine 1737. pogodila ga je moždana kap, u Aachenu se izliječio, nastavio djelovati u Londonu, da bi 1752. potpuno oslijepio. Do pretkraj 1730-ih bio je usredotočen na stvaranje opera u kojima je sintetizirao tada vladajuće stilove, a potom se priklonio oratoriju, u kojem je važnu ulogu povjeravao zboru kao predstavniku naroda ili tumaču njegova udesa. Stvorio je golem opus (cjelokupno izdanje ima 100 svezaka). Čini ga 40-ak opera (Rinaldo; Tezej; Julije Cezar u Egiptu; Atalanta; Kserkso), desetak opernih pasticcia, više od 30 oratorija (Uskrsnuće; Ester; Debora; Mesija; Juda Makabejac; Jošua; Suzana; Solomon; Teodora), 100 kantata, zborovi, 20 komornih dueta, 5 Te Deuma, 9 njemačkih arija, 18 concerta grossa, 5 orkestralnih koncerata, 18 koncerata za orgulje, 15 komornih sonata, sonate za obou, flautu, više od 20 trio-sonata, klavirske suite, fuge za orgulje ili čembalo, 12 koncerata za čembalo ili orgulje, za orkestar Glazba na vodi.