Hartmann, Eduard von, njemački filozof (Berlin, 23. II. 1842 – Berlin, 5. VI. 1906). Nastojao pomiriti racionalizam i iracionalizam. Prema njemu “nesvjesno” je prauzrok svega što postoji, duhovno prastanje i bit svih pojava. Njegova je filozofija sinteza Schopenhauerova voluntarizma i Hegelova panlogizma. Ljudski život pobuđen je mističnim izvorom nesvjesnog, a postojanje svijeta rezultat je prodora nesvjesne volje iz nebitka u bitak. Smisao se sastoji u oslobođenju od nesvjesne volje, a spas se postiže zasićenjem kulturnim vrijednostima. Glavna djela: Filozofija nesvjesnoga; Nauk o kategorijama; Nesvjesno sa stajališta teorije descendencije, Religija duha.