Georg Wilhelm Friedrich Hegel
Hegel, Georg Wilhelm Friedrich, njemački filozof (Stuttgart, 27. VIII. 1770 – Berlin, 14. XI. 1831). Izvanredni profesor u Jeni (1805), profesor filozofije u Heidelbergu (1816) i Berlinu (1818). Filozof idealizma koji je imao golem utjecaj na misao i povijest XIX. i XX. stoljeća. Bavio se logikom, etikom, poviješću, religijom i estetikom. Najznačajnije je u njegovoj filozofiji dijalektičko shvaćanje razvitka kojim teza vodi antitezi, te obje sintezi. Tu metodu primjenjuje u razvoju misli i logike, ali i u djelovanju povijesti svijeta koja je prema njemu proces razvoja i ostvarenja svjetskoga duha (Weltgeist). Njegov filozofski sustav dijeli se na znanost logike, filozofiju prirode i filozofiju duha. Utemeljio moderno shvaćanje odnosa između društva i države, pojedinca i zajednice. U djelima Povijest filozofije i Filozofija povijesti prikazao je napredovanje svijesti o slobodi. Glavna djela: Fenomenologija duha; Znanost logike; Nacrt enciklopedije filozofskih znanosti; Osnovne crte filozofije prava; Filozofija povijesti. → hegelizam ili hegelijanstvo