eksperimentalni film, filmski rod koji se definira na mnogo različitih načina, a često se naziva i avangardnim te alternativnim filmom. Obilježuje ga radikalno odbacivanje klasično shvaćenih priče i likova kao dominantnih elemenata filmskoga djela te inzistiranje na oblikovnom aspektu filma, osobito na istraživanju specifičnih svojstava filmskoga medija. Javlja se u doba takozvanih povijesnih avangardi, kad vrhunce dostiže u njemačkom apstraktnom ili čistom filmu (Viking Eggeling, Hans Richter, Walter Ruttmann, Oskar Fischinger) te u francuskim dadaističkim, kubističkim i nadrealističkim pokušajima (Fernand Léger, Marcel Duchamp, Man Ray, Luis Buñuel). Poslije se ističu američka neoavangarda i underground (Maya Deren, Kenneth Anger, Jonas Mekas, Andy Warhol) te američki i europski strukturalistički film (Stan Brakhage, Michael Snow, Malcolm Le Grice, Peter Kubelka, Mihovil Pansini, Tomislav Gotovac), pravci koji se i danas održavaju u novome postmodernističkom ozračju.