hemiola, hemiolia
hemiola, hemiolia (grč.) 1. Prema Pitagori, u starijoj glazb. teoriji naziv za čistu kvintu (omjer 3:2). 2. U → menzuralnoj notaciji XV. I XVI. st. promjena mjere označivana koloriranjem dijelova napjeva kao upozorenje da se nota brevis, ako je u perfektnom tempusu (t. perfectum), umjesto na tri mora dijeliti na dvije semibreves (hemiolia maior), a semibrevis na dvije umjesto na tri minime (h. minor), što je dovodilo npr. do promjene 6/4 mjere u 3/2 i obratno. 3. Orguljski (najčešće trostruki do šesterostruki) registar mješanica (mikstura orgulje).