herceg (od starovisokonjem. herizogo vojskovođa), naziv kojim se u hrv. povijesti označavao vojvoda ili knez (lat. dux). Od vremena vladavine dinastije Arpadovića h. je zamjenik vladara u Hrvatskoj i potpuno mu je ravnopravan (posljednji h. bio je Ivaniš Korvin). Katkad je ban istodobno i h. (Dionizije, 1244). Nakon što je zavladao dijelovima Hrvatske i Dalmacije, velikaš Hrvoje Vukčić Hrvatinić uzeo je naslov splitskoga hercega, dok je Stjepan Vukčić Kosača, proširivši svoje stečevine do Peći, uzeo naslov herceg od Svetog Save (1448).