Herder, Johann Gottfried von, njemački filozof i književnik (Mohrungen, danas Morąg, Poljska, 25. VIII. 1744 – Weimar, 18. XII. 1803). Obavljao razne službe u Evangeličkoj crkvi, generalni superintendant u Weimaru. Imao istaknuto mjesto u književnom i kulturnom pokretu u Njemačkoj potkraj XVIII. stoljeća. Pod ranim utjecajima Kanta i Goethea nastala su njegova najvažnija djela. Objavio je važnu zbirku narodnih pjesama iz raznih naroda, također i slavenskih, te Goetheov prijevod Hasanaginice. Smatra se osnivačem filozofije povijesti. Odbacuje statičko shvaćanje povijesti tvrdeći da se sve u prirodi i povijesti čovjeka razvija iz određenih uvjeta i po prirodnim zakonima. Čovječanstvo je prožeto idejom humaniteta koji ostvaruju svi narodi. Prema osnovnom zakonu povijesnih procesa, konstruktivne sile na kraju pobjeđuju destruktivne. Drži da su Slaveni jedan od najpozitivnijih naroda u tom procesu, pa je tako utjecao na kasniji panslavenski pokret (Ján Kollár i dr.). Glavna djela: Pučke pjesme; Ideje za filozofiju povijesti čovječanstva; Kritičke šume; Rasprava o podrijetlu jezika; Pisma o promicanju humanosti.