heterofonija (grč.), vrsta dvoglasja, često u glazbi starih civilizacija, a danas u folklornoj. Iskazuje se u 3 oblika: 1. jednom se napjevu pridružuje drugi (može biti instrumentalni) ukrašavajući ga različitim ornamentima (guslarska h.); 2. dva glasa istodobno izvode različite varijacije istog napjeva (raširena u orijentalnim glazb. kulturama); 3. pri zajedničkom muziciranju svaka pojedina skupina instrumenata izvodi određenu varijantu zajedničkog napjeva, pri čemu zbog malih i vrlo malih intervala između dionica dolazi do oštrih disonantnih suzvučja. Naziv je prvi upotrijebio Platon u svojoj Državi (poglavlje o glazb. odgoju mladih), a u europsko glazbeno nazivlje uveo ga je 1901. C. Stumpf.