holizam (grč. holos sav, cio) u psihologiji i društv. znanostima uopće, načelo prema kojemu živo biće (ili društvo) predstavlja cjelinu, nesvodljivu na dijelove. Prema tome se složene pojave, kao čovjekov psih. život, ne mogu objasniti samo analizom pojedinih dijelova. Pojam dolazi od J. Ch. Smutsa, koji je pokušao sve životne fenomene svesti na sveobuhvatni metodološki pristup, suprotno od mehanicizma i vitalizma. Smuts i ostali (J. S. Haldane, A. Meyer-Abich, E. Dacqué) kao prethodnike svojeg stava navode Aristotela i Leibniza. U psihologiji se primjerom holističkog pristupa drži geštaltizam.