horor (engl.), filmski žanr, u nas poznat i kao film strave (i užasa). Osnovna je podjela na fantastične i realističke horore, pri čem se fantastične komponente protežu od arhetipskih likova (nerijetko preuzetih iz književnosti, poput grofa Drakule) vampira, vukodlaka i sl. do znanstveno-fantastičnih iskustava (na primjer serijal Alien), dok su psihopatološka stanja glavni sastojak realističke orijentacije, koja se izrazito afirmira filmom Psiho (1960) A. Hitchcocka; česti su i prijelazni slučajevi (na primjer Noć vještica, 1978, J. Carpentera). Temeljeći se na gledateljskoj psihologiji “uživanja u strahu”, horor je srodan žanru trilera pa se javlja i prijelazni oblik tzv. triler horora (primjerice Rosemaryna beba, 1968, R. Polanskog). Povijesno, najznačajnija su razdoblja žanra horora njemački ekspresionizam, klasični američki horor (1920–36), britanski → Hammer-filmovi (1960-ih) i moderni američki horor (1970-ih i 1980-ih), kada prestaje biti smatran niževrijednim žanrom. U 1990-ima punu afirmaciju postiže meta/intertekstualni postmodernistički horor.