Stanko Horvat
Horvat, Stanko, hrvatski skladatelj i glazbeni pedagog (Zagreb, 12. III. 1930 – Zagreb, 30. X. 2006). Studirao u Zagrebu, usavršavao se u Parizu. Od 1957. profesor srednje glazbene škole, od 1961. Muzičke akademije (1977–81. dekan), 1974–79. predsjednik Hrvatskoga društva skladatelja, 1975–84. predsjednik Umjetničkog savjeta, 1985–89. umjetnički direktor Muzičkoga biennalea Zagreb. Član HAZU (od 1998). Plodan skladatelj, u početku svojega stvaralaštva usvojio načela suvremenoga glazbenog mišljenja nadogradivši ih na ona tradicijska oblikujući tako vlastiti glazbeni govor. Djela su mu izvođena na uglednim inozemnim festivalima, snimljena na nosače zvuka. Dobitnik Nagrade grada Zagreba, dviju godišnjih Nagrada “Vladimir Nazor”, triju Vjesnikovih nagrada “Josip Slavenski” (dvije godišnje i za životno djelo), Nagrade SUBNOR-a, dviju prvih nagrada JRT-a. Djela (izbor) orkestralna: Simfonija; Simfonijski stavak; Hymnus; Koral (za gudače); koncertantna: Koncert za klavir i orkestar, Taches za klavir i komorni orkestar, Memorial za klavir i orkestar; komorna: Kontrasti (gudački kvartet), Appel (duhački kvintet), Perpetuum mobile (12 gudača), Jeu des cloches (marimbafon i gudački kvartet); klavirska: Sonnant; Träumerei; Accords; Ostinati; Discantus; De diebus furoris; kantate: Jama; S podignutom rukom; scenska: Tri legende (tv opera), Preobražaj (opera, prema Kafki); zborovi: Kolo bola; Proslov; Deux poèmes de G. Apollinaire; popijevke: Krik (ciklus za mezzosopran i orkestar); Tišina i uzdasi (ciklus za sopran, vibrafon i udaraljke); Šum krila, šum vode (kantata za sopran i orkestar), Zapis o vremenu (bas i magnetofonska vrpca); Crne pjesme (bariton i klavir).