hospicij (lat.) 1. Konačište, gostinjac; kuća u kojoj su primani hodočasnici i putnici; sklonište na planinskim putovima; također, domovi za djecu, starce, sirotinju, ali i za neizlječive i umiruće bolesnike; u sr. vijeku nalaze se obično pri samostanima. 2. Prema našim srednjovj. spomenicima, obveza ugošćivanja kralja ili njegovih izaslanstava od strane gradova i nižih feudalaca.