hrizelefantinska tehnika (grčki χρυσελεφάντος; od χρυσός: zlato i έλέφας: bjelokost), tehnika izradbe reprezentativnih kipova uporabom zlata i slonovače raširena u antičkoj Grčkoj u VI–V. st. pr. Kr., rjeđe u Rimu. Drvena jezgra oblikovanoga kipa oblagala se tankim zlatnim listićima (odjeća, kosa, nakit) i bjelokosnim pločicama (goli dijelovi tijela). Znameniti kipovi rađeni hrizelefantinskom tehnikom bili su Fidijini Atena Partenos u Ateni i Zeus u Olimpiji. Ni jedno djelo u toj tehnici nije sačuvano, a nakon antike ta se tehnika nije se više rabila.