David Hume
Hume, David, škotski filozof (Edinburgh, 26. IV. 1711 – Edinburgh, 25. VIII. 1776). Djelovao kao trgovac, bibliotekar, povjesničar, diplomat i državnik. Posljednji veliki i jedan od najoriginalnijih predstavnika empirizma. Nastavljajući se na učenje Bacona, Hobbesa, Lockea i Berkeleya, zastupa radikalni empirizam i senzualizam te završava u skepticizmu. Osobito se bavo vrijednostima i granicama ljudske spoznaje. Za razliku od sigurne spoznaje odnosa ideja (jer se temelji na matematičko-geometrijskim principima) posve je nesigurna i nemoguća spoznaja činjenica koja ovisi o uzročno-posljedičnim vezama, jer se razumski (logički) ne može dokazati. Izvor i kriterij moralnoga suda jest moralni osjećaj, koji se konkretizira u simpatiji, suosjećaju i sl. Tezom da je moralno istovjetno s korisnim preteča je kasnijem etičkom utilitarizmu. Glavna djela: Rasprava o ljudskoj naravi (I–III); Filozofski ogledi o ljudskom razumijevanju; Istraživanja o načelima morala (1751), Povijest Engleske (I–VI); Prirodna povijest religije.