Ibn Batuta (puno ime: Abu ‘Abdullah Muhammad ibn Baţţuţa), arap. istraživač i putnik (Tanger, 24. II. 1304 – Fes ili Marakeš, o. 1368/69). Putovao (1325–54) sjev. i ist. Afrikom, Bliskim istokom, Juž. Rusijom, Indijom, Kinom; bio na Maldivima, Ceylonu (Šri Lanka), Sundskim otocima. Na svojem posljednjem putovanju (1352–54) došao do grada Timbuktua i r. Niger. Za tridesetogodišnjega putovanja prešao o. 120 000 km pa ga zovu arap. Marcom Polom. Ibn Džuzai al-Kalbi (arap. Ibn Guzayy) 1355. u knjizi Putopis (Rihlah) opisao je putovanja (arap. zemlje, Kina, Sumatra) i doživljaje ibn Batute po njegovu kazivanju. Prilikom zauzimanja grada Constantinea u Alžiru 1873. pronađen je cijeli rukopis koji sadrži značajne geogr., pov. i etnograf. podatke.