imanentno (lat.) 1. Ono što ostaje u nečemu, što je bit nečega. Pojam je u filozofiji poznat već Aristotelu, koji nasuprot Platonovoj koncepciji zasebnog svijeta ideja, drži da su ideje imanentne konkretnim bićima. Skolastici razlikuju imanentan od tranzitivna čina. Kant uvodi pojam iskustvene (spoznajne) imanencije (kategorije vrijede samo za preradu iskustva a ne za stvari o sebi), koju razvijaju novokantovci i fenomenolozi u spoznajno-teorijsku imanenciju stvari u svijesti. Filozofija imanencije (Schuppe, Leclair, Schubert-Soldern i dr.) predstavlja subjektivno idealistički filoz. smjer, prema kojemu je sav spoznatljiv svijet samo unutarnji sadržaj svijesti. 2. opć Unutarnje, neodvojivo od naravi same stvari.