improvizacija (lat.) 1. Što je učinjeno tog trena, bez prethodnih priprema i planova (npr. u glazb. umjetnosti sastavljanje stihova ili glazbe, u kaz. i film. umjetnosti govorenje i gluma u času izvedbe). 2. glazb Istovremeno iznalaženje, osmišljavanje i izvođenje glazb. zamisli bez prethodne pripreme ili na određeni način preobražavanje poznatih tema, napjeva i sl., odnosno ispravno provođenje neke zadane ili slobodno ishitrene teme u određeni oblik (varijacije, fantazije, kanon, fuga). Najpoznatiji improvizatori bili su J. S. Bach i G. Ph. Händel, koji su svojim orguljskim improvizacijama (preludiji, tokate, fantazije) stvorili poseban rod glazbe, ali i W. A. Mozart, L. van Beethoven, F. Mendelssohn, F. Chopin, F. Liszt, C. Franck, A. Bruckner. U suvr. glazbi os. je prisutna u jazzu.