individualna psihologija, psihoanalitički i psihoterapijski smjer psihologije koji je osnovao A. Adler, a naglašava individualne razlike u ličnosti pojedinaca. Za razliku od Freudova spolnog nagona ili libida, za Adlera je u razvoju djeteta najvažniji ego, tj. želja za moći i dominacijom kao osnovni pokretač. Taj ego razvija se u sukobu djeteta s nadmoćnom sredinom kroz osjećaj manje vrijednosti i kompenzaciju, usmjerenim ponašanjem prema određenom cilju. Stoga je za razvoj ličnosti mnogo važnija potreba za afirmacijom ličnosti nego spolni nagon. Ona stvara u pojedincu napetost i konflikte, a u krajnjim slučajevima dovodi do psihoneuroza i psihoza. I. p. predstavlja socijalizaciju psihoanalize, a u 1930-im godinama prerasla je u pomodan pokret s vlastitim društvima, institutima i sl.