inhibicija (lat. inhibere zadržati, priječiti) 1. Kočenje nekog procesa, sprječavanje; zakočenost, smetnja. 2. U fiziologiji, kočenje prijenosa živčanih impulsa kada se reakcija jednog organa koči djelovanjem nekog drugog. Procesi se odvijaju ugl. preko elemenata živčanog sustava koji reguliraju rad mišićnih, probavnih i drugih organa. 3. psihol Potiskivanje, proces kojim jedan psih. doživljaj djelomično ili potpuno potiskuje neki drugi. Pozitivno inhibitorno djelovanje ima stečene dobre navike i voljno-aktivne stavove koji potiskuju surove nagone i neumjerene težnje, te time omogućava ostvarivanje moralnog, soc. i kult. života u zajednici.