intarzija, A. Župan Lov
intarzija (talijanski: intarsio umetanje, oblaganje), tehnika ukrašavnja drvenih predmeta ulaganjem geometrijskih, biljnih ili figuralnih motiva od komadića raznobojna drva, kovine, sedefa, bjelokosti i dr.; primjenjuje se u izradi pokućstva, crkvenoga namještaja, orgulja, zidnih oplata, parketa i sl. Vrhunac toga umijeća postižu u Italiji u XV. stoljeću majstori intarzisti Giuliano i Benedetto da Maiano, Domenico del Taso i dr. U Francuskoj za Luja XIV. ta se tehnika obogatila novim elementima; umetanjem pločica od kornjačevine, mjedi, sedefa i kositra, a po začetniku majstoru A.-Ch. Boulleu, nazvan je boulle-stil. U islamskim dijelovima svijeta intarzija se rabi za ukrašavanje oružja i uporabnih predmeta; danas se intarzijama dekoriraju javni ili utilitarni prostori (na primjer kongresne dvorane, jahte). U arhitekturi je sličan postupak → inkrustacija.