Iqbal, Muhammad, islam. pjesnik i filozof (Sialkot, 9. XI. 1877 – Lahore, 21. IV. 1938). Jedan od najvećih indijsko-pakist. pjesnika; pisao na urduu i na perzijskome. Nazivan “duhovnim ocem” po svojem djelu Osnova vjerske misli u islamu (1830) te po zalaganju za osnivanje Pakistana. Jedan od prvaka Musl. lige, predsj. 1930. U perz. pjesništvu slavu je stekao Pjesmom vječnosti (1932), a vjerski je nadahnuta i njegova poezija na urduu. U Misteriju gubljenja sebe i ostalim filoz. djelima zamjetni su utjecaji zap. filozofije (Nietzsche, Bergson i dr.).