izlučno pravo

izlučno pravo, stvarno ili obvezno pravo neke osobe na određenom predmetu kojim se ona ovlašćuje da se protivi provedbi ovrhe na tom predmetu zato što ono ne pripada ovršeniku. Ostvaruje se isticanjem prigovora u ovršnom postupku. Ako vjerovnik ne prihvati taj prigovor, podnositelj prigovora svoje pravo može ostvarivati u parnici u kojoj će tražiti da se ovrha proglasi nedopuštenom.