Karl Jaspers
Jaspers, Karl, njemački filozof i psihijatar (Oldenburg, 23. II. 1883 – Basel, 26. II. 1969). Završio Medicinski fakultet u Heidelbergu 1908, neko vrijeme radio kao psihijatar. Profesor psihologije i filozofije u Heidelbergu od 1913. i, nakon nacističke zabrane 1937, ponovno od 1945, te filozofije u Baselu (1948–61). Stvorio duhovno-znanstveno orijentiranu psihopatologiju uživljavajućeg shvaćanja; izradio tipologiju mogućih pogleda na svijet. Jedan od glavnih predstavnika filozofije egzistencije. Nastavljajući se na Kantovu transcendentalnu dijalektiku (kozmos, duša, Bog), Jaspers razlikuje tri temeljna područja filozofiranja kao transcendiranja (to jest prelaženja preko) objektno danog: filozofsku orijentaciju u svijetu, osvjetljenje egzistencije i metafiziku. Temeljna je njegova teza da se egzistencija, kao ostvarenje vječnog u vremenu, ne može misliti (predmetno spoznati) već samo prizvati u svoju zbilju, koja je uvijek “sustajanje” pred neizrecivim. U svojoj filozofiji egzistencije, kao posebnoj varijanti filozofije života, osobito ističe brigu za integritetom ljudske ličnosti. Važnija djela: Opća psihopatologija (1913), Psihologija svjetonazora (1919), Duhovno stanje vremena (1931), Um i egzistencija (1935), Filozofija egzistencije (I–III, 1938), O istini (1947), Filozofska vjera (1948), Uvod u filozofiju (1950), Nada i briga (1965).