jeka (odjek, eho); fenomen opetovane čujnosti zvuka koji nastaje odbijanjem zvučnih valova, emitiranih iz nekog izvora zvuka, od neke reflektirajuće površine. Da bi se čula jeka, vremenski razmak između odašiljanja i odbijanja zvuka ne smije biti manji od 0,1 s, što odgovara udaljenosti mjesta reflektiranja od o. 17 m.