jela, narodna. Jela (i pića) od kojih se sastojao svakodnevni i blagdanski jelovnik hrv. puka proizlazila su u prvom redu iz prir. proizvoda pojedinih područja, jer se samo manji dio namirnica nabavljao kupovinom ili razmjenom, a veći proizvodio u vlastitom domaćinstvu. Raznolikost prir. konfiguracije Hrvatske, s različitom prevagom poljoprivr. grana, stvorila je regionalne modele prehrane. Njihovom su oblikovanju pridonijeli i utjecaji stranih tipova kulinarstva (mediteranski, srednjoeur., balkanski, orijentalni), koji su u različitoj mjeri strujili prema pojedinim područjima. U primorskoj Hrvatskoj prevladavaju lagana jela: jušni složenci od raznovrsnog povrća (maneštra); variva na lešo (kuhano povrće začinjeno maslinovim uljem). Znatan je udio riba, kuhanih uz začine (brudet), prženih, pečenih na gradelama, konzerviranih soljenjem (slane ribe). Od mesa najviše se jede kuhana ovčetina, katkad i kozletina, svježa ili suha (kaštradina), te mladunčad ispečena na ražnju; rjeđe govedina (npr. pašticada), dok se svinjetina prerađuje dimljenjem i sušenjem na otvorenom (pršut, panceta). Mnogo se jede suhi ovčji sir (npr. paški) ili slani. Kruh se priprema od miješanog (pšeničnog, ječmenog, kukuruznog) brašna; tjestenina od pšeničnog brašna (lazanje, pašta) i s dodatkom krumpira (njoki). Često je jelo kukuruzna kaša, kuhana urijetko (skrob) ili ugusto (palenta). Uobičajene su slastice uštipci s grožđicama (fritule, kroštule). Pije se razvodnjeno vino (bevanda), rakija od tropa, mješavina vina i mlijeka (bikla). U gorskoj Hrvatskoj prevlast je mliječnih jela: kravlje i ovčje mlijeko, kuhano (varenika), ukiseljeno (kiselo mlijeko) ili posoljeno (basa); ovčji sir, prijesan (škripavac), sušen na zraku i dimu (suhi s.) ili pohranjen u mješinu (mišni s.); sirutka, obična ili pomiješana s mlijekom (urda, skuta); maslac, pretopljen u maslo. Svježe i suho ovčje, svinjsko i goveđe meso kuha se s kiselim zeljem, repom, grahom; prilog je kukuruzna kaša (pura) ili krumpir pečen u ljusci (pole). Uz kvasni kruh mijese se i beskvasne pogače (prisnac), pečene ispod peke; na isti se način peče i kolač nadjeven sirom (povitica). Osim vina, rakije te sirutke, pije se i sok od kisela kupusa (rasol), a pastiri u proljeće piju sok od breze, klena, pa i javora. Za područje središnje i nizinske Hrvatske tipična su mesna jela od svinjetine, govedine, peradi, te suhomesnati proizvodi: kobasice (djevenice, češnjovke), krvavice, nadjeveni želudac ili debelo crijevo (kulen, švargla), šunka, slanina. Začin su svinjska mast te suncokretovo ili bučino ulje. Uz juhe od povrća, brašna (prežgana juha) ili mesa, te različita variva kuhana sa zaprškom, često se jedu kukuruzne, ječmene ili prosene kaše, te tjestenina (rezanci, valjušci, trganci, tarana). Od slatkiša poznate su gibanice, bazlamače (slatko kvasno tijesto s nadjevom od oraha, maka, marmelade i sl.), štrukle (kuhana ili pečena savijača sa sirom), paprenjaci (kolačići u Slavoniji). Osim vina, šljivovice, jabukovače, soka divljih krušaka, pila se i medovina. Neka jela obilježuju pojedine blagdane. Posna jela – grah, orasi, med, češnjak, riba, hladetina – priređuju se za Badnjak. Božićno obilje očituje pečeno prase (zaoblica, božićnjak) te reljefno oblikovani veliki hljebovi (ljetnica, česnica). Za Uskrs su obvezatni šunka s hrenom i tvrdo kuhana jaja, janje ili jare na ražnju, peciva u obliku pletenica. U prilikama, pak, velike oskudice kuhalo se varivo od divljeg luka; brašnu za kruh dodavalo se zrnje sirka, hrastova kora ili klip kukuruza samljeven u prah, također samljeveni trop ili plodovi česvine, čak i osušen i samljeven hrastov žir.