Jeruzalem
Jeruzalem (arap. Bayt Al-muqaddas ili Al-Quds, hebr. Yerušalajim), gl. grad Izraela; 705 300 st. (2004). Smješten o. 24 km z od Mrtvog mora, 56 km i od Sredozemnog mora. Sastoji se od Ist. i Zap. J. Sveti grad židovstva, kršćanstva i islama. Ind. obuće, tekst. i farmaceutska ind.; brusionice dijamanata, nakladništvo. Bankarstvo, osiguranje i druge financije. Turizam. Židovsko sveučilište, Muzej bibl. arheologije. Stari grad, Zid plača. Tragovi naselja od ←II. tisućljeća. O. ←1400. u posjedu Egipta, potom ga zauzimaju kanaanski Jebusiti. U vrijeme žid. vladara Davida osvaja ga izr. pleme Juda. God. 587. razara ga Nebukadnezar II.; obnavlja se u vrijeme perz. vlasti (←537. do ←332); Aleksandar III. Veliki zauzima ga ←332. Grad se obnavlja u vrijeme uprave Hasmonejaca (od ←140. do ←63). God. ←63. osvaja ga Pompej te se pod rim. protektoratom J. obnavlja i proširuje. U I. st. grad broji do 90 000 stanovnika; nakon žid. ustanka razara ga rim. vojskovođa i budući car Tit (70); od ruševina sačuvao se zap. zid hrama (Zid plača). Na razvalinama staroga J. car Hadrijan podigao je u II. st. novi grad Aelia Capitolina. U sr. vijeku J. vladaju Perzijanci (614–628) i Arapi (od 638), koji ga nazivaju Al-Quds (Sveti); na prostoru hrama kalif Abd el-Malik podiže džamiju koja postaje jednim od najsvetijih mjesta islam. vjernika. God. 1099. J. zauzimaju križari i pretvaraju u sjedište novouspostavljenoga Jeruzalemskoga Kraljevstva (1100–87); sultan Saladin osvaja ga 1187; grad se pod arap. vlašću islamizira. Pod tur. vlašću 1517–1917; grad se brže gospodarski razvija od druge pol. XIX. st. Britanci ga zauzimaju 1917; god. 1920–48. sjedište brit. mandatne vlade i gl. grad brit. mandatnog područja Palestine. Jordanski (ist. i sjev.) dio grada zauzeo je Izrael u vrijeme izr.-arap. sedmodnevnog rata 1967.