jezero, udubina na površini kopna ispunjena vodom, bez izravne veze s morem. Pojam obuhvaća i udubinu i vodu. Jezera čine 1,4% kopnene površine (2,1 miijuna km2). Najviše jezera ima u glacijalnim i periglacijalnim krajevima. Oko 70% jezerske vode sadrže jezera Sjeverne Amerike, Afrike i Azije. Neka velika jezera nazivamo morima (Kaspijsko i Mrtvo more). Prema postanku jezera mogu biti tektonska (Mrtvo more, istočnoafrička jezera, Bajkalsko, Ohridsko, Prespansko), vulkanska (Crater Lake u SAD-u, Trazimensko jezero u Italiji), glacijalna ili ledenjačka (Ladoga, Onega, Lago Maggiore, Lago di Como, Bled), krška (Crveno i Modro jezero u Imotskom polju), riječna (nastala odvajanjem riječnih meandara – mrtva jezera ili mrtvaje), sedrena (Plitvička jezera), reliktna (Aralsko i Kaspijsko jezero) i umjetna (akumulacijska jezera hidroelektrana); prema razini mora: depresije (Mrtvo more) i kriptodepresije (Bajkalsko jezero); prema postojanosti stalna, periodična i povremena jezera; prema bogatstvu hranjivih tvari: eutrofna, oligotrofna i distrofna jezera. Vodu dobivaju jezera od padalina, rijeka i izvora, a gube je isparavanjem te podzemnim i površinskim otjecanjem. Jezera imaju veliko gospodarsko i prometno značenje (Velika jezera u Sjevernoj Americi); iz slanih jezera u aridnim krajevima dobivaju se različite soli (Mrtvo more, Veliko slano jezero). Jezera reguliraju vodostaj na rijekama, iskorištavaju se za opskrbu vodom; ribolovna, turistička i rekreacijska područja. Znanstvenim proučavanjem jezera bavi se limnologija (grana hidrologije).