 |
|
| Službeni naziv: | Hašemitsko Kraljevstvo Jordan, al-Mamlaka al-Urdunnîyya al-Hâshimiyya |
| Površina: | 89 342 km2 |
| Stanovništvo | (procjena 2002): 5 171 000 (58 stanovnika/km2); 79% gradsko |
| Glavni grad | ‘Ammân, 1 218 100 stanovnika (procjena 2004) |
| Upravna podjela | 12 namjesništava |
| Službeni jezik | arapski |
| Valuta | jordanski dinar = 1000 fila |
Jordan, država u jugozap. Aziji (Bliski istok), na J izlazi u Akabski zaljev, dio Crvenog mora; graniči sa Sirijom na S, Irakom na SI, Saudijskom Arabijom na I, JI i J, te Izraelom i područjem Zap. obale na Z; ima 26 km morske obale.
Prirodna obilježja
džamija u Ammanu
J. je pretežno pustinjska zemlja u kojoj se mogu izdvojiti tri prirodnogeogr. cjeline različite po karakteristikama, veličini i važnosti. U zap. rubnom dijelu zemlje pruža se Veliki tektonski jarak koji je velikim dijelom ispod morske razine i u kojem se nalazi Mrtvo more, najveća depresija na Zemlji (površina na -398 m). Sjeverno od Mrtvog mora proteže se uska i duboka dolina r. Jordan, a j od njega pusta dolina vadija Al-Arabah (ili Al-Jayb). Jordansko visočje uzdiže se i od tektonskog jarka. To je valovito područje širokih zaravni, većinom visoko do 900 m, snažno raščlanjeno dolinama brojnih vadija i drugih povremenih tokova. U sjev. dijelu nešto je šire, pretežno građeno od vapnenaca i dolomita, prema J. se klinasto suzuje, a građeno je većinom od mezozojskih pješčenjaka. Tu je i najviši vrh Jordana, Jabal Ramm (1754 m). Istočno od Jordanskog visočja teren se postupno spušta prema području Sirijske (ili Sjevernoarapske) pustinje koja zauzima o. 80% površine Jordana. Ispresijecana je vadijima, u reljefu dominiraju eolski oblici: u građi sjev. dijelova bazalt i vulkanski izljevi, a juž. dijelova pješčenjaci i granit. Osnovno obilježje klime Jordana je aridnost. Zap. dijelovi Jordana imaju obilježja sredozemne klime – ljeta su vruća i suha, a zime nešto vlažnije i blage, posebice u višim dijelovima. Količina padalina kreće se od 200 mm u dolini Jordana do o. 500–800 mm u višim dijelovima u sjeverozap. dijelu zemlje. Istočno i južno od Jordanskog visočja klima je polupustinjska i pustinjska sa sve manje padalina kojih na krajnjem I i J ima manje od 50 mm. Temp. su u velikoj mjeri uvjetovane reljefom: u Jordanskom visočju sr. siječanjska iznosi o. 8 °C, a srpanjska o. 25 °C. U samoj dolini Jordana, te na J i I siječanjske temp. su o. 16 °C, a srpanjske više od 30 °C. Dnevne temp. redovito dosežu 40, a katkad i 50 °C. Većina padalina padne u hladnom dijelu godine, najčešće u obliku naglih pljuskova, a u najvišim gorjima može pasti i nešto snijega. Prevladavaju zap. i jugozap. strujanja, a iznimka je khamsin , vruć i suh jugoist. vjetar koji se javlja poč. i potkraj ljeta, a donosi prašinu i pijesak iz Arap. pustinje. U Jordanskom visočju prevladavaju grmoliko zimzeleno bilje, travnjaci i rijetke šume (hrast, alepski bor, pistacije, divlja maslina) koje pokrivaju manje od 1% teritorija. Kako se smanjuje količina padalina, javlja se stepa koja prelazi u polupustinju i pustinju (o. 80% teritorija) s tek nešto drveća u dnu vadijskih dolina. Jordan nema vanjskog otjecanja – jedini stalni tokovi su r. Jordan (Nahr al-Urdun), koja se ulijeva u Mrtvo more, i njezin pritok Nahr al-Yarmuk, a obje teku u graničnom području. Mrtvo more (al-Bahr al-Mayyit) je jezero iznimno velike slanoće (300‰ u površinskom do 330‰ u dubljim dijelovima), površine nešto preko 1000 km2, najveće dubine o. 400 m. Zbog velikog zahvaćanja vode iz Jordana (Izrael i Jordan) radi natapanja i drugih potreba stanovništva, dotok vode u Mrtvo more je smanjen, a njegova se razina postupno snižava.
Stanovništvo
beduini, vadi Al-Hasa
Stanovništvo Jordana u velikoj većini (o. 98%) čine Arapi, među kojima se kao posebna skupina mogu izdvojiti Palestinci. Oni su u Jordan u velikom broju doselili s područja Zap. obale, najviše u razdoblju 1948–67, a poč. 1990-ih i iz Kuvajta. Danas većinom žive u gradovima i nešto u izbjegličkim logorima i ugl. imaju jordansko državljanstvo. Manjinsko st. u Jordanu čine Čerkezi, Čečeni, Armenci, Kurdi. Služb. jezik je arapski, a dosta se koristi i engleski (poslovni odnosi i uprava). Gustoća naseljenosti je o. 60 st./km2, ali je vrlo neravnomjerna. Najveća je u sjev. dijelu visočja, 300– 400 st./km2, a na krajnjem SZ i više od 600 st./km2. Nasuprot tome, u ist. i juž. pustinjskim predjelima živi manje od 20, ponegdje i manje od 5 st./km2. Kao posljedica nagla ruralnog egzodusa, koji je dijelom uzrokovan i vladinim nastojanjima da se smanji broj nomada, u gradovima živi 4/5 st. Najveći je gl. grad, ‘Ammân s 1 218 100 st. Ostali veăi gradovi su Az-Zarqâ‘ (473 300 st.), Irbid (296 100 st.), Ar-Ruşayfah (261 900 st.), Wâdî as-Sîr (194 000 st.) i Al-‘Aqabah (101 800 st.). Porast broja st. dosta je brz (39‰, prosj. 1980–2002), iako se posljednjih godina postupno usporava. To je posljedica brzog smanjenja stope smrtnosti na 5–6‰ i sporog smanjenja stope rodnosti koja je dugo bila viša od 40‰, a tek potkaj XX. st. pala ispod 30‰, kao i dugotrajne značajne imigracije, ponajprije Palestinaca. Prirodno kretanje odrazilo se na dobnu strukturu: medijalna starost st. je oko 22 g., st. mlađe od 15 g. čini 38%, a starije od 65 g. tek nešto više od 3% ukupnog st. Očekivano trajanje života je 72 g. Po vjeroispovijesti Jordanci su većinom sunitski muslimani (85–90%), ima nešto šijitskih muslimana, među ostalima najbrojniji su kršćani (Grč. pravosl. i Kat. crkva, rimokatolici), a ima i drugih manjih zajednica. Nepismeno o. 5% muškog i o. 15% ženskog odraslog st. Školovanje je do 14. g. obvezno, ulaganja za obrazovanje iz budžeta su visoka, a uz pomoć UN-a postižu se dobri rezultati i u obrazovanju palestinskih izbjeglica. U gl. gradu su tri sveučilišta, a najstarije je osnovano 1962.
Gospodarstvo
Razmjerno uspješan razvoj jordanskoga gospodarstva prekinut je 1967. izr. okupacijom Zap. obale, čime je J. izgubio gotovo pol. obradivih površina, dosta sitnijih industr. pogona i znatne prihode od turizma (Betlehem, Jeruzalem). BNP je smanjen za jednu trećinu, a zbog priljeva izbjeglica jako je porasla nezaposlenost. Tijekom 1980-ih (iračko-iranski rat) gospodarstvo je donekle oživjelo zbog prihoda od izvoza iračke nafte preko luke Al-‘Aqabah te od doznaka Jordanaca zaposlenih u drugim arap. zemljama. Za Zaljevskog rata i kasnijega naftnog embarga oba su prihoda znatno smanjena (zbog proiračke politike Jordana većina je radnika protjerana). Noviji razvoj karakteriziraju nastojanja izlaska iz visoke zaduženosti, bolji odnosi s Izraelom (suradnja u energetici, korištenju vode, turizmu…), sklapanje povoljnih trg. ugovora sa SAD-om i EU, te suradnja s MMF-om, ali i još uvijek značajna međunar. pomoć. BNP je 1760 USD/st. i najvećim se dijelom ostvaruje u tercijarnom sektoru. Poljoprivreda je suočena s nedostatkom obradivog zemljišta (obradivo je manje od 5% površine) i manjkom vode. Gl. poljoprivr. područje je u dolini Jordana te u nekim dolinama na rubu Jordanskog visočja. Značajan je udio natapanih površina na kojima se uzgaja povrće (rajčica, patlidžani, krastavci), voće (najviše agrumi), a na visočju, na područjima koja primaju više padalina, žitarice (pšenica, ječam, nešto kukuruza). U stočarstvu se najviše uzgajaju ovce i koze, zatim perad i deve. Poljoprivr. proizvodnja ne zadovoljava domaće potrebe pa se hrana uvozi. Među rudnim bogatstvima najznačajnija su nalazišta fosfata (među vodećim proizvođačima u svijetu), zatim potaše, kalijeve soli, broma, kuhinjske soli, gipsa i drugih nemetalnih minerala. Od metala važnija su samo nalazišta barita, a od energenata nešto plina i vrlo male količine nafte. El. energija dobiva se isključivo u termoelektranama. Ind. je koncentrirana oko gl. grada, usmjerena je na domaće tržište i prevladava proizvodnja robe široke potrošnje (prehr., tekst., duhanska, kem., plastične mase, petrokemija). Značenje turizma jako fluktuira, ovisno o sigurnosnoj situaciji na Bliskom istoku, ali dolazak više od 1 mil. stranih turista je uobičajen. Vanjskotrgovinska bilanca je negativna, uvoz je više nego dvostruko veći od izvoza. Uvoze se nafta i derivati, strojevi i oprema, vozila, tekstil, prehr. proizvodi i različita industr. roba, gl. partneri su Irak, Njemačka, SAD, Kina, Saudijska Arabija. Izvozi se odjeća, kem. proizvodi, fosfati, gnojiva, farmaceutski proizvodi, a najviše u Irak, SAD, Indiju, Izrael, Saudijsku Arabiju. Promet je razmjerno dobro razvijen. Gl. želj. pruga vodi od sirijske granice preko gl. grada prema Saudijskoj Arabiji (tzv. hodočasnička pruga izgrađena poč. XX. st.) s odvojkom prema jedinoj luci, Al-‘Aqabahu. Cestovna mreža najgušća je u sjeverozap. dijelu zemlje, a ima i nekoliko tranzitnih cesta preko cijele zemlje. Međunar. aerodromi su ‘Ammân i Al-‘Aqabah.BNP (2002): 9,10 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2002):
poljoprivreda 2%, industrija 26%, usluge 72%
Udio zaposlenih po sektorima (2001):
poljoprivreda 4,1%, industrija 21,9%, usluge 74%
Nezaposlenih (2003): 15% (neslužbeno do 40%)
Inflacija (1990–2001): 2,9 %/god.
Realan rast gospodarstva (1990–2002): 4,7 %/god.
Uvoz (2003): 5,6 mlrd. USD
Izvoz (2003): 2,3 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2002):
poljoprivreda 2%, industrija 26%, usluge 72%
Udio zaposlenih po sektorima (2001):
poljoprivreda 4,1%, industrija 21,9%, usluge 74%
Nezaposlenih (2003): 15% (neslužbeno do 40%)
Inflacija (1990–2001): 2,9 %/god.
Realan rast gospodarstva (1990–2002): 4,7 %/god.
Uvoz (2003): 5,6 mlrd. USD
Izvoz (2003): 2,3 mlrd. USD
Povijest
dio nekropola u Petri
špiljske nastambe
Tragovi naseljenosti iz pretpovijesti. U starom vijeku na području današnjega J. opstojala su kraljevstva Amon, Edom i Moab. Od o. ←1000. često priznaju vlast Judeje, Asiraca, Babilonaca, Nabatejaca, Perzijanaca, Seleukida te Rima. Nakon bitke kod Yarmuka (636) vlast Ist. Rim. Carstva nad J. preuzimaju Arapi. U I. križarskom ratu križari uspostavljaju (1099) kneštvo Transjordan (“Zemlja s one strane Jordana”) sa sjedištem u al-Karaku. Nakon povlačenja križara (u XII. st.) ponovno postaje dio Bagdadskoga kalifata. Od 1517–1918. u sastavu Osman. Carstva (čini dio Damaščanskog vilajeta); njegovim raspadom 1918. najveći dio J. pripao je Kraljevstvu Velikoj Siriji; na Sanremskoj konferenciji sila Antante (1920) odlučeno je da se Velika Sirija preustroji; J. time postaje dio brit. mandatnog područja Palestine. Britanija je na području J. ustrojila autonomni emirat Transjordan na čelu s emirom Abdulahom ibn Husainom iz hašemitske dinastije (1921–51); stvarnu vlast zadržao je brit. visoki povjerenik mandatnog područja Palestine. God. 1922. Britanci su ustrojili domaću voj. postrojbu (Arapska legija) pod zapovjedništvom brit. časnika. God. 1923. Transjordan je odvojen od Palestine. Od 1927. Nar. stranka Transjordana zalaže se za neovisnost J.; sporazumom iz 1928. stječe nešto veću autonomiju (izuzev vojske, financija, vanj. politike, zakonodavstva). U II. svj. ratu vlast preuzima Arapska legija pod zapovjedništvom brit. generala Johna Bagota Glubba (Glubb-paša). God. 1945. Transjordan pristupa Arap. ligi; nakon ugovora s Vel. Britanijom 1946. stječe neovisnost, a emir Abdulah proglašen je kraljem; 1948. sporazumno je reguliran status brit. postrojbi u zemlji. God. 1948–49. sudjeluje u ratu protiv Izraela; nakon primirja 1949. Transjordan je zadržao dio sr. Palestine ( z od r. Jordan). Nova država na dvjema obalama Jordana službeno je 1949. prozvana Hašemitskim Kraljevstvom Jordan; 1950. anektirala je sporni dio sr. Palestine. God. 1951. kralj Abdulah ubijen je u atentatu; naslijedio ga je sin Talal I. (1951–52), kojega je parlament ubrzo smijenio radi umne neubrojivosti te je 1952. prijestolje naslijedio njegov sin Husein II. (1952–99). Od sred. 1950-ih zaoštravaju se odnosi s Vel. Britanijom; smijenjen je Glubb-paša i otkazan ugovor o prijateljstvu. Vlada S. Nabulsija (1956–57) voj. savezom pokušala je J. približiti Siriji i Egiptu; 1957. poništila je voj. ugovor s Vel. Britanijom i postigla povlačenje brit. postrojbi iz zemlje. Nakon pada Nabulsijeve vlade kralj je ustrojio krajnje reakcionarnu vladu, raspustio parlament, uveo izvanredno stanje i zabranio polit. stranke. God. 1958. hašemitski vladari Faisal II. i Husein II. kao protutežu Ujedinjenoj Arap. Republici /UAR/ (Egipat i Sirija) ustrojavaju Arap. Federaciju Iraka i Jordana (Ujedinjeno Hašemitsko Kraljevstvo) na čelu s Faisalom II. Federacija se raspala iste god. nakon izbijanja revolucije u Iraku (u kojoj je Irak proglašen republikom). Nakon revolucije u Jemenu (1962) jordanske postrojbe, zajedno sa Saudijskom Arabijom, podupiru pristaše oborenoga jemenskog imama M. al-Badra protiv vojske Jemenske Arap. Republike. God. 1964. obnovljeni su diplomatski odnosi s UAR-om (prekinuti 1958). Uoči rata s Izraelom, Husein II. zaključuje obrambeni savez s UAR-om (1967). U ratu s Izraelom J. je pretrpio velike gubitke; pod izr. upravu dospio je, uz područje staroga grada Jeruzalema, i cijeli zap. J. (industrijski najrazvijeniji dio). Iste god. J. zaključuje primirje s Izraelom (po kojem je za Palestince predviđen samo povratak, ali ne i ustroj vlastite države); to je izazvalo veliko nezadovoljstvo među palestinskim izbjeglicama u J., koji ustrojem više borbenih udruga započinju rat protiv Izraela u cilju stvaranja neovisne Palestine. God. 1970. sukobi između Palestinaca i jordanske vlade prerastaju u otvoreni građ. rat; otmica putničkih zrakoplova poslužila je kralju Huseinu II. da otpočne drastičnije rješavanje palestinskog problema. Voj. udarom pukovnika M. Daouda i objavom opsadnog stanja započinje krvavi obračun s Palestincima (više od 35 000 mrtvih i ranjenih); “desetodnevni rat” (“Crni rujan”) okončan je posredovanjem Arap. lige. Sukobi se i dalje nastavljaju; 1971. kralj naređuje uništenje i posljednjih uporišta palestinskih gerilaca; iste god. ustrojem Jordanske nac. unije Husein II. uvodi jednostranački sustav. Jordansko-palestinski obračun izazvao je krizu u diplomatskim odnosima između J. i drugih arap. zemalja; izolacija J. trajala je do 1980-ih. Istodobno otpočinju postupni pregovori glede otklanjanja dubokih polit. razmimoilaženja između PLO-a i jordanske vlade. God. 1985. obnovljene su veze s Jaserom Arafatom, a 1987. i sa Sirijom (prekinuti od 1980). Zbog ustanka u Cisjordanu Husein II. 1988. raspušta parlament, ali je već 1989. prisiljen raspisati zakonodavne izbore. Na polit. sceni jača islamistički pokret (Muslimanska braća). Nac. poveljom 1991. u unutar. politici prihvaćen je pluralizam. God. 1994. postignut je mirovni sporazum s Izraelom, kojim je omogućen izr.-palestinski sporazum o ustroju palestinske autonomije.