jurisprudencija (lat.), način sudskog rješavanja sporova. Sin. za prav. znanost, prav. teoriju, za njezin studij; u međunar. pravu, načela i pravna pravila sadržana u presudama i odlukama međunar. sudova i arbitraža; ukupnost presuda nekog suda. U eur. tradiciji, sudska praksa; u anglosaksonskoj prav. tradiciji j. je filozofija prava, odn. opća teorija prava. → pravo