Jurjevo, 23. (ili 24) IV., folkl. blagdan koji se u mnogih slav. naroda smatrao poč. proljeća. U hrv. tradicijama J. je u prvom redu stočarska svetkovina. Tada se prvi put izgoni stoka na pasište okićena vijencima, koji su se po povratku bacali na staje; priređivale su se konjske utrke, gonilo se stoku preko zgarišta krijesova i dr. Za stjecanje zdravlja i ljepote preporučivalo se umivanje u vodi s cvijećem. Uobičajen ophod jurjaša, pri čemu su dječaci i djevojčice, obilazeći selom, nosili i darivali svježe grančice pjevajući obredne pjesme, a u pratnji šutljiva sudionika, zakukuljenoga u zelenilo (zeleni Juraj). Drevni smisao ovih postupaka bila je magijska zaštita od djelovanja zlih sila kao i poticanje rodnosti stoke i usjeva. Pod utjecajem Crkve folkl. su se predodžbe o zelenom Jurju stopile s kršć. o sv. Jurju i njegovoj borbi sa zmajem.