kalež, X. st., Nancy, riznica katedrale
kalež (lat.), čaša posebna oblika i podnožja nastala vjerojatno već u neolitiku; često se susreće u pretpov. nalazima u Grčkoj i na Siciliji, a os. s lijepim ukrasima u mikenskoj kulturi. U Grčkoj i Egiptu češći je oblik s ručkama, dok u Siriji i Rimu bez ručki, kakvi se poslije upotrebljavaju u kršć. bogoslužju za posvećenje vina i pričest vjernika. U prvim stoljećima kršćanstva upotrebljavaju se svi oblici kućnih čaša; papa Grgur Veliki o. 600. određuje da kaleži moraju biti od plemenite kovine. K. može biti od zlata, srebra ili kositra, a unutrašnja strana mu je pozlaćena; često su umjetnički obrađeni. U pravoslavlju → putir.