kalij (njem. iz arap.), znak K, kem. element iz skupine alkalnih elemenata (I-A skupine periodnog sustava elemenata), red. br. 19, rel. at. masa 39,1. Mekana, srebrenobijela kovina koja lako oksidira na zraku (pa se čuva u parafinskom ulju). S vodom burno reagira oslobađajući vodik koji se zapali. U prirodi ga ima samo u spojevima kao glinenac ortoklas, karnalit i silvin. Nuždan sastojak biljnih i životinjskih organizama. Dobiva se elektrolizom kalijeva klorida. Kalijevi spojevi imaju raznoliku primjenu. Kalijev aluminijev sulfat (alaun) rabi se u proizvodnji papira, kožarstvu i medicini, kalijev bromid u fotografiji i kao sedativ u medicini, kalijev cijanid u fotografiji, galvanoplastici i za dobivanje zlata iz zlatnih ruda (cijanizacija), kalijev dikromat u analitičkoj kemiji, proizvodnji boja i za elektrolitsko kromiranje, kalijev jodid u fotografiji i medicini, kalijev karbonat u proizvodnji kalijeva stakla i mekih sapuna, kalijev klorat u pirotehničkoj ind., kalijev permanganat za dezinfekciju i radioaktivnu dekontaminaciju kože. Kalijeva gnojiva upotrebljavaju se kao umjetna gnojiva (kalijev klorid, kalijev sulfat, kalijev magnezijev sulfat i dr.).