kaluđer (staroslav.; po grč. kalos častan, geron starac), u Pravosl. crkvi monah, redovnik. Isprva naziv za starije, uglednije monahe, a poslije i za ostale; u tome proširenom značenju prihvatili su ga slav. jezici. Kaluđerski život, sinonim za manastirski ili kinovijski (zajednički) život; razvio se u Makedoniji pod grč. vlašću već u XI st., u Srbiji od Nemanjića.