kancelar (lat.), tajnik, odn. predstojnik drž. ureda koji sastavlja i izdaje isprave. U rim. doba k. je sudski činovnik koji je stajao kod cancellusa, ograde koja dijeli sudište od publike. U sr. vijeku k. je svećenik ili redovnik. S pojavom gradova uspostavlja se kancelarija kao grad., odn. drž. ured. U Vel. Britaniji lord kancelar najviši je pravosudni činovnik, tj. ministar pravosuđa. U Njemačkoj od 1871. i Austriji od 1918. k. je ministar predsjednik, tj. predsj. vlade.