kancona (tal.) 1. Razičite vokalne skladbe u kasnoj renesansi i baroku (pojedini tipovi moteta, frottole, villanelle, franko-flamanske chansone, njem. Lied). 2. Instrum. skladba koja se u XVI. i XVII. st. u Italiji razvila iz franc. chansone, pisana redovito za instrument s tipkama (osobito orgulje) ili instrum. sastave. U XIX. st. katkad naziv instrum. skladbe s kantabilnom (napjevnom) melodijom. 3. knjiž Pjesnički oblik sastavljen od 5 do 10 jednako građenih strofa (stanze), uz najčešće jednu kratku završnu strofu. Ugl. je stih sedmerac ili jedanaesterac. Razvija se od XII. st. u provansalskom i sjevernofranc. pjesništvu. Predstavlja jedan od najstarijih oblika u tal. pjesništvu. Osim Dantea, njome su se koristili i Petrarca, Cavalcanti, Bembo, Tasso, poslije Leopardi i dr. Prisutna i u starijem hrv. pjesništvu (Š. Menčetić i dr.).