kandilo, XV. st., Basel
kandilo (lat.), viseća posuda od plemenitih kovina sa staklenom čašom u kojoj gori žižak u ulju; daje prigušeno svjetlo i mističan ugođaj. Podrijetlom iz helenističkih kultova; preuzeli ga rani kršćani kao praktičan (rasvjetljavanje katakomba) i simboličan čin (tjeranje nečistih duhova i spomen na pokojnika); poslije ga pravosl. vjernici pale pred ikonama u crkvi i priv. kućama. Vanjski dio kandila izrađen je obično od srebra, a žižak koji plamti nalazi se u raznobojnim staklenim čašicama, dajući time prigušeno tiho svjetlo. U baroku su se izrađivala vrlo velika i dekorativna kandila.