kantar, grčki, ←480. g.
kantar (grč. kántharos) 1. Ant. posuda za piće na nožici i dvije ručice koje nadvisuju rub posude; u klas. doba oslikana mitol. prizorima; ikonografski atribut boga vina Dioniza. U helenizmu i rim. umjetnosti, a i kroz kasnija razdoblja do danas, kantari postaju veći, često od kamena ili mramora kao ukras u vrtu. 2. U atriju ranokršć. bazilika bogato ukrašen, često s baldahinom, zdenac za obredno pranje; također i dekorativni ukras ranokršć. mozaika i reljefa.