kapitalizam (od latinskoga: capitalis glavni, odnosno capitale glavnica), društveni poredak koji se temelji na privatnom vlasništvu sredstava za proizvodnju, ugovornom angažmanu radnika, a alokacija proizvodnih resursa obavlja se pretežito djelovanjem tržišnoga mehanizma. Profit je osnovni motiv i pokretačka snaga sveukupne gospodarske aktivnosti kapitalista. Kapitalizam u Europi počinje potkraj XV. i početkom XVI. stoljeća. U to se doba ubrzano odvija prvobitna akumulacija → kapitala, koja stvara temeljne uvjete kapitalističkoga društva: koncentraciju sredstava za proizvodnju i sredstava za potrošnju u vlasništvo kapitalista, masovno najamno radništvo i široko tržište za plasman velike količine robe. Kapitalizam prolazi kroz tri razvojne faze: manufaktura, liberalni i držaavni kapitalizam. Doba manufakture traje od sredine XVI. do posljednje trećine XVIII. stoljeća. Otkrićem parnoga stroja počinje industrijska revolucija sredinom XIX. stoljeća, koja je temelj liberalnoga (laissez-faire) kapitalizma u kojem se društveni odnosi prepuštaju tržišnim zakonitostima uz isključivanje regulatorne uloge države. Teškoće u funkcioniranju kapitalizma i velika ekonomska kriza u 1930-ima dovode do sve veće državne intervencije u kapitalističkom gospodarstvu pa se govori o državnom kapitalizmu, a razvitkom radničkoga i sindikalnoga pokreta dolazi i do stvaranja socijalne države koja mijenja prirodu samoga kapitalizma kao društvenog odnosa. Napokon, razvitkom i širenjem dioničarstva u razvijenim zemljama Zapada postupno jača takozvani srednji sloj te je danas kapitalizam u svojem antagonističkom socijalnom vidu prisutniji u nerazvijenim i tranzicijskim nego u razvijenim zemljama Zapada gdje je nastao.