kaptol (lat.), u kat. crkv. organizaciji, zbor svećenika koji pomažu biskupu u obavljanju njegove službe u biskupiji; biskupijski senat ili vijeće. Ime nastalo u ranom sr. vijeku po tome što se na početku svećeničkog sastanka čitalo poglavlje (capitulum) iz evanđelja ili redovničkih pravila. K. je katedralni (lat. capitulum cathedrale) ako se nalazi u sjedištu samog biskupa, a kolegijalni (lat. capitulum collegiale ili collegiatum) ako se nalazi u kojem drugom mjestu biskupije. Za sedisvakancije katedralni k. obavlja preko izabranoga generalnog vikara biskupske funkcije. Članovi kaptola zovu se kanonici, koji imaju unutar. stupnjevite hijerarhijske službe (canonicus novitius, lector itd., do prepositus) i obavljaju različite službe kao arhiđakoni, nadzornici, špani i kapetani kaptolskih posjeda, egzaktori računa i sl. U Hrvatskoj i Slavoniji kaptoli su imali (XIII–XIX. st.) važnu ulogu u prav. životu, jer su kao vjerodostojna mjesta (loca credibilia) pod autentičnim pečatom izdavali priv. strankama isprave u njihovim prav. poslovima. U proširenom značenju naziv za mjesto gdje se sastaje kanonički zbor, pa i dio grada u kojem je katedrala i gdje stoluje biskup.