Kardelj, Edvard, slovenski političar (Ljubljana, 27. I. 1910 – Ljubljana, 10. II. 1979). Učitelj po obrazovanju. Član Komunističke partije Jugoslavije od 1928. Utamničen zbog ilegalne političke aktivnosti 1930–32. Blizak suradnik Josipa Broza Tita u obnavljanju komunističke organizacije u Jugoslaviji. Na školovanju u SSSR-u 1934–37. Za II. svjetskog rata jedan od utemeljitelja Osvobodilne fronte i član Vrhovnoga štaba Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije (NOV i POJ) 1941– 45, potpredsjednik Izvršnog odbora AVNOJ-a 1943. i potpredsjednik vlade NKOJ-a 1944. Potpredsjednik vlade Federativne Narodne Republike Jugoslavije 1945–63. Ministar vanjskih poslova 1948–53. Tajnik Centralnoga komiteta Saveza komunista Jugoslavije (SKJ) 1958–66. Predsjednik Savezne skupštine 1964–79. Član Predsjedništva SKJ i Predsjedništva SFRJ 1974–79. Kao jedan od glavnih teoretičara samoupravljanja zastupao liberalnija shvaćanja u SKJ. U obračunu sa slovenskim i hrvatskim liberalnim pokretom od sredine 1960-ih slovio kao tvrdolinijaš. Nakon pada Aleksandra Rankovića 1966. bio je drugi čovjek u tadašnjoj Jugoslaviji. Jedan od tvoraca ustava 1974. kojim su decentralizirane bitne ovlasti federacije. Djela: Razvoj slovenskoga nacionalnog pitanja (1939), Problemi naše socijalističke izgradnje, I–XI (1955–85), Socijalizam i rat (1960), Pravci razvoja političkoga sistema socijalističkog samoupravljanja (1977).