Karin Donji
Karin Donji i Gornji, dva sela u primorju Karinskoga mora, Zadarska županija. Donji Karin (174 stanovnika, 2011), administrativno pripada gradu Benkovcu; 13 km sjeverno od Benkovca. Gornji Karin (1125 stanovnika, 2011) administrativno pripada gradu Obrovcu; 14 km jugozapadno od Obrovca. Poljodjelstvo; ovčarstvo. Turizam. Gradina Miodrag s ostacima ilirske utvrde (ostaci hrama božice Latre), s rimskim amfiteatrom i srednjovjekovnom utvrdom. Ruševine osmanskoga pravokutnog kaštela s trima kružnim obrambenim kulama u Donjem Karinu (srušen 1647). Na ušću rijeke Karišnice u more ostaci franjevačkoga samostana iz 1429. podignutog na temeljima benediktinskog samostana iz IX. stoljeća. Samostan razorili Osmanlije; obnovljen početkom XVII. stoljeća. Oštećen (1991) i razrušen (1993) u Domovinskom ratu. Na području današnjega Donjeg Karina nalazilo se utvrđeno ilirsko, keltsko te rimsko naselje Corinium. U srednjem vijeku pod vlašću Ostrogota (V–VI. stoljeće), Bizantskoga Carstva (VI–VII. stoljeće), Franačkoga Carstva (VII–IX. stoljeće) te u sastavu Hrvatske (od X. stoljeća). Konstantin VII. Porfirogenet spominje ga pod imenom Cori oko 950. kao sjedište jedne od 11 hrvatskih županija. U ranom srednjovjekovnom razdoblju u Lučkoj županiji. Gospodari Karina od XI. do XIV. stoljeća bili su Karinjani, ogranak hrvatskoga plemićkog roda Lapčana, od XIV. stoljeća do 1527. Gusići. U sastavu Osmanskoga Carstva u razdoblju 1527–1683 (dio Ličkog ili Krčkog sandžaka). Od 1683. u posjedu Mletačke Republike. U Domovinskom ratu (1991–95) okupirani.