karizma (grč.), nadnaravni dar koji pojedincu daje Bog, odn. božanstvo. U naravnim i pučkim religijama k. se udjeljuje poglavici ili kralju kao tajna moć da zadovolji potrebe svojeg plemena ili naroda. U Starom zavjetu piše da su karizme imali veliki suci, kraljevi i proroci. U Novom zavjetu označava milosne darove i darove Duha Svetoga za služenje zajednici. U suvr. profanom smislu k. je osobina pojedinca da se ističe u javnosti, os. vezano uz sposobnost vođenja širih društv. skupina: karizmatična ličnost, čovjek s karizmom.