karmelićani (lat. Ordo Fratrum Beatae Mariae Virginis de Monte Carmelo), kat. red Blažene Djevice Marije koji je osnovao 1185. Berthold Kalabrijski kod tzv. Ilijine špilje na gori Karmelu u Palestini po uzoru na pustinjake. Jeruzalemski patrijarh Albert sastavlja im Regulu (1207–09) kontemplativnog karaktera, a potvrđuje ih 1226. papa Honorije III. Protjerani 1238. od Turaka, proširuju se u Europi i zamjenjuju pustinjački način života s cenobitskim. Papa Inocent IV. im prilagođava Pravilo 1247. i pripaja ih prosjačkim redovima; posvećuju se propovijedanju i dušobrižništvu. Postaju vrlo popularni zahvaljujući marijanskoj pobožnosti i škapularu. U XVI. st. sv. Terezija Avilska i sv. Ivan od Križa obnavljaju red vraćajući ga izvornome strogom kontemplativnom i pustinjačkom načinu života. Ivan od Križa utemeljuje 1568. red bosonogih karmelićana (Ordo Carmelitarum Discalceatorum), koji je kao samostalni red potvrdio 1593. papa Klement VIII. Danas (2000) ima o. 530 karmelićanskih samostana u svijetu. U Hrvatskoj djeluje Karmelićanska provincija sv. oca Josipa sa sjedištem u Zagrebu (Remete).