karolinška renesansa, evanđelist Luka iz Ebova evanđelistara, IX. stoljeće
karolinška renesansa (karolinška reforma), razdoblje kulturnoga procvata u zemljama u kojima su vladali → Karolinzi u razdoblju od oko 800. do otprilike sredine X. stoljeća. U užem smislu odnosi se na likovne umjetnosti, graditeljstvo i umjetnički obrt. Karolinška renesansa odraz je utjecaja antičkoga Rima na kulturu germanskih Franaka. Započinje u doba vladanja cara → Karla I. Velikog, koji na svojem dvoru okuplja znanstvenike, književnike i umjetnike. Razvija se bogata književna djelatnost na latinskom (opat Lup/us/, Alkuin, Notker Balbul/us/), pišu se kronike i anali (Pavao Đakon, Einhard, Hinkmar od Reimsa) i teološke rasprave (Hraban Maur, Teodulf iz Orléansa, Gottschalk). Osim dvorske, djeluju i mnogobrojne samostanske škole (Tours, Lyon, St. Gallen, Fulda, Reichenau, St. Denis), a samostanski skriptoriji postaju središte razvijenoga književnog rada; iz njihova će okrilja nastati varijanta latinskoga pisma (karolinška minuskula, → karolina).